A A+ A++

Aktualno

Arhiva

Srijeda • 02. srpnja 2014.

Osobni osvrt

Osobni osvrt

Programom pomoći socijalno isključenim osobama uključen je i osobni angažman svakog od zaposlenika Javnih radova. Kroz svakodnevnu interakciju sa korisnicima zaposlenici su se upoznali sa njihovim potrebama, njihovom osobnošću, ljubaznošću i vedrinom koja ih naprosto vuče natrag i s radošću iščekuju novo druženje. U nastavku vam navodimo samo neke dojmove naših zaposlenika.

Čakalić Sanela

Do sada nisam mnogo znala o Downovom sindromu. Od drugih sam čula da su djeca i ljudi s navedenim sindromom međusobno jako slični te da su veoma dragi i ljubazni. U tu tvrdnju sam se i sama uvjerila. Kada sam upoznala Borka shvatila sam da je on najljubaznija osoba koju sam ikada srela. Borko raspoznaje sve boje, poznaje životinje i njihove osobine, zna brojati, igrati „Memory“... Iznenadila sam se uvidjevši koliko je Borko zapravo sposoban i razuman.Sada ne mogu dočekati srijedu i da odigramo „Čovječe ne ljuti se“.

Benić Ivan

Radim sa djecom koja idu u osnovnu školu. Vrijeme provodimo pišući domaću zadaću i učeći nove stvari. Zajedničko druženje još brže prođe uz nekoliko partija „Čovječe ne ljuti se“.

Hatala Marija

Od svih štićenika koje posjećujem moja Mariška uvijek ostavlja najveći utisak. Marija boluje od cerebralne paralize, ali njezin duh i volja su sušta suprotnost njezinoga tijela. Svaki dan učimo čitati i pisati i svakim danom je sve bolja i bolja. Aktivno trenira boćanje te zajedno sa svojim timom putuje na natjecanja diljem Hrvatske. Uz pjevanje i praćenje sporta, Marija je strastvena igračica društvene igre „Čovječe ne ljuti se“ u kojoj nikom ne oprašta. Ona je primjer životne vedrine i optimizma koji svi trebamo slijediti.

Krajinović Mateja

Posjećujem više osoba i ne mogu se odlučiti koja je ostavila veći utisak na mene. Srce im je puno veće nego što mi možemo pojmiti i od svakog naučim nešto novo. Iskustvo koje mi pružaju je neprocjenjivo. Njihova nesebična ljubav i iskreno prijateljstvo me nadahnjuje i tjera me na nestrpljivo iščekivanje novog susreta.

Kristek Goran

Filip je mladić koji me se najviše dojmio. Ovaj dvadesetogodišnjak je na mentalnoj razini osmogodišnjaka. Filip ima oštećen vid i sluh,no njegov invaliditet ne predstavlja prepreku našoj kominikaciji i i našem velikom prijateljstvu. Jako je uporan i željan upoznati svijet oko sebe. Svaki dan nam je prekratak za naše aktivnosti. Nevjerojatno je samo zamisliti kako igrati šah a ne vidjeti, igrati nogomet i pomoću sluha tražiti loptu. Divno je imati prijatelja kao što je Filip.

Majstorović Klara

Zorica je gospođa koja me je najviše zadivila i impresionirala. Živi sama i iz dana u dan se sama bori sa surovom životnom stvarnošću. Usprkos svojim problemima ona je dosta vesela, vedra i pozitivna osoba i veliki je borac. Pošto je sama u kući obavlja sama sve kućanske poslove pa čak i teže fizičke poslove kao što je cijepanje drva. Osjećam se sretno i privilegirano što imam priliku zaviriti u njen osebujan svijet pun ljubavi i volje za životom.

Matičević Dragan

Kada bih trebao izdvojiti jednog od nekoliko korisnika koje posjećujem, to bi bila Snježana. Prvi susret nije bio baš obećavajuć, no s vremenom Snježana me prihvatila prvenstveno kao prijatelja i potom kao učitelja. Njezin napredak je iznenadio njene roditelje pa i mene i pokazala je da ima puno više potencijala nego što smo očekivali.

Tomić Mateja

Volim ovaj projekt jer mi donosi mnoštvo lijepih trenutaka. Najveća mi je nagrada kada vidim djecu s kojom radim kako napreduju. Već nakon prvog susreta su vidljivi rezultati što me čini izuzetno ponosnom. Kada vidim dječaka koji prije nije komunicirao i imao je poteškoće u kretanju kako sada slaže rečenice i samostalno sjedi već nakon nekoliko sati, te djevojčicu koja počinje kominicirati već na prvom terminu mojoj sreći nema kraja.

VEZANE FOTOGRAFIJE